• Genocid.ba
>
• Nevesinje
>
• priče
>
• Da li ste ikad čuli za Ibru Demića iz Nevesinja?

Ibrahimu —Ibru — Demiću, mještaninu sela Lakat u općini Nevesinje, rat je oduzeo gotovo sve: suprugu, svastiku, rodbinu i komšije. U ljeto 1992. četnička jedinica dovela je 24 Bošnjaka i Hrvata do obale Boračkog jezera. Postrojili su ih, odmakli svega dva-tri metra i zapucali iz kalašnjikova. Metci su pokosili čitav stroj, ali Ibru nijedan nije ni okrznuo. Oborio se na tlo obavijen prašinom, glumeći mrtvaca među mrtvima.

Te iste noći, vođen čistim nagonom za životom, izvukao se iz gomile tijela i krenuo kroz hercegovačku tamu prema Konjicu, gdje su bili položaji Armije BiH. U zoru ga je svladala žeđ. Sagnuo se nad izvor, zagrabio vodu francuskom kapom, kad mu iza leđa stigne glas: „Pomozi Bog, starino.“ Stegnuvši kapu da ga ne oda, Ibro odgovori ne okrećući se: „Bog vam pomogao.“ Kad se napokon okrenuo, vidio je dvojicu naoružanih četnika kako se udaljavaju niz šumu. U manje od 24 sata, dva puta je bio prepušten slučaju — ili Božijoj volji — da preživi i posvjedoči.

Godinama kasnije, na temelju informacije koju je jednom Srbinu povjerio sudionik zločina, istražitelj Amor Mašović stigao je s Demićem do 81-metarske jame u općini Konjic, podalje od Boračkog jezera. Spustili su se u hladnu crnu utrobu zemlje i na dubini pronašli šesnaest leševa: osam Bošnjaka i osam Hrvata, svi iz mostarskog kraja. Među njima, međutim, nije bilo Ibrine supruge niti njegove svastike. Jama je čuvala tuđe kosti, ali ne i one koje je on najviše tražio.

Ibro Demić ostao je živ, tvrdi Mašović, kako bi svijetu prenio istinu.